Bravo naši Kominjani! Veliki trud i rad je na kraju pokazao da se može, kad se nešto hoće. Ove godine na 14. Maratonu lađa, Kominjani su imali veliki motiv da osvoje treću uzastopnu pobjedu i osvoje veliki Domagojev štit u trajno vlasništvo, ili kako su oni napisali ZAUVIK. Na uspjehu im sve čestitke, jer su postigli ono što su zacrtali, bez obzira što su se mnoge ekipe spremale da ih u tome spriječe. Tako su Kominski gusari zlatnim slovima upisani u povijest Maratona uz legendarne Rogotinjane, kojima je to prvima uspjelo.

I ovogodišnji Maraton sam pratio kao član ekipe Radio postaje Ploče, koja je ponovno osmislila i realizirala najpopularniji direktni prijenos uživo. Ja kao fotoreporter i kapetan i Jurica Vukojević, kao radio reporter, u gliseru. Zatim Miroslav-Mimo Barbir kao radioreporter na zapovjednom brodu, te koordinatorice prijenosa u studiju RPP Marija Grgurinović i Lora Lovrić.

Ove godine mali gliser nam je ustupio naš predsjednik udruge obrtnika i frizer Gogo Marković Tomak, i na tome mu hvala! Ja sam prvi put vozio gliser, ali sam se sasvim dobro snašao. A u onoj ludnici nakon starta u Metkoviću, pa sve do iza Opuzena, to je jednostavno bilo kao borba za goli život!! Ne zna se tko je bio luđi, oni sa velikim pratećim brodovima ( posebno zapovjednim ), ili sa gliserima i raznim kaićima ili sa skuterima, koji su zadavali velike glavobolje policijskim gliserima, da kako tako uspiju držati red, barem da se poštuje određena polovica Neretve za prateće brodove. Svi odreda su navrli da budu točno uz vodeće lađe, što je sasvim nemoguće. U toj situaciji nama je preostala velika borba za osvajanje pozicija uz vodeće, kako bi brojnim slušateljima mogli dočarati šta se događa, a događanja i prevrata nije falilo. Morali smo se vraćati i natrag do zaostalih lađa da i njih spomenemo i izvjestimo njihove navijače o stanju u utrci, a zatim ponovna borba za osvajanje vodećih pozicija. U toj situaciji sam morao potpuno zapustiti moj fotoreporterski dio zadatka sve do iza Opuzena, kad se na vodi sve nekako posložilo i smirilo. Jurica je vjerno uživo prenosio obrate koji su se na stazi događali. Uzbudljivosti je naročito doprinijela mlada ekipa Baćine, predvođena iskusnima Tacom i Mrkom, koja je sa devete pozicije upornom i znalačkom vožnjom i taktikom uspjela preveslati sve protivnike, osim Kominskih gusara, za šta im je ipak falilo još malo snage. Svaka čast Baćincima! A ja sam ih pred start pitao jesu li oni mlada ekipa Baćine!? Imali su točno u Kominu jedan odličan napad na ekipu Opuzena, ali se taj put Opuzenci nisu dali. Poslije su ipak morali popustiti negdje oko ulaza u Crnu riku. Poslije ulaza u Crnu riku nije bilo promjena u poretku na vrhu sve do cilja. Ove godine smo gliserom odlično pratili poredak vodećih, ali tada ne možeš pratiti zaostale ekipe, što je šteta. Možda dogodine RPP nabavi još jedan gliser, ali kako će nabaviti još jednog, jedinog i neponovljivog komentatora Juricu Vukojevića, koji se potpuno zanese u uzbudljivim opisima događanja na vodi.Uz obale Neretve su se načičkali mnogobrojni gledatelji u svim mjestima uz sirene, crkvena zvona, baklje, posebno u Kominu, koji je izgledao kao da se dogodio požar! Vlak sa navijačima, mopedi, automobili, bicikle su potpuno zakrčili prometnice uz obje strane Neretve. Sve u svemu utrka puna uzbuđenja i adrenalina. A u Pločama velika fešta, gdje se u par minuta slije silna masa svijeta i svih mogućih plovila i vozila da vide dolazak maratonaca i pozdrave ih zasluženim aplauzima, jer svi koji izveslaju ovakav maraton su zaslužili i puno više od toga!

Poslije dodjele nagrada nastavila se fešta uz nastup Soulfingersa i u kafićima i restoranima, uz mnogobrojne i potpuno nekontrolirane glazbe, koje izgleda mnogima ne smetaju. Fešta se nastavila do kasno u noć, a ja sam svladan naporima ovog dana otišao navrijeme.

 

PRED START